BMC ADO16

issigonis · Posted: Sat Dec 08, 2012 3:03 pm Post subject: BMC ADO16

OK. nije miniæ,ali je nerazdvojan model,nastal potaknut izradom miniæa sa kojim dijeli puno toga. ko se ikad provozal u njemu skuži da je to u stvari veeelki miniæ,auto super leži i solidno ide.

BMC ADO16 ("Amalgamated Drawing Office project 16"). koliko ih je ubijeno da bi miniæi dalje živjeli...vjerujem da ih nije tolko raskopano da bi sada bar 50% miniæa manje bilo na našim cestama,pogotovo u krizno doba kasnih '80ih i ranih '90ih kada dijelova za generalke nije bilo pa je jedini moguèi naèin bil pronaè starog suseda koji ima Austina sa malo kilometara Smile

kak se pojednostavljeno veli u Zagrebu-Austin 1300 zapravo obuhvaèa cijelu gamu od modela 1100 do onih sa 1300 motorima kao i jako rijetki 1300GT. izraðivao se u nekoliko karoserijskih varijanti kao i pod više imena u više tvornica. tako se svojevremeno mogel kupit kao :

Austin 1100 i 1300
Austin America, Glider i Victoria
BMC 1100
Innocenti IM3
MG 1100 i 1300
Morris 1100 i 1300
Riley 1300 iKestrel
Wolseley 1100, 1275 i 1300

veèini vlasnika najpoznatiji je jer se do masovnije pojave Austin Metroa koristil kao donator ponajprije motora,ali i još nekih sitnica.

identièni 1300 motori stavljani su u Španjolske Authi Mini Cooper 1300 modele,a sa vrlo malim promjenama te su motore stavljali u 1275 GT kao i u Innocenti Mini Cooper 1300 modele sa ponekom promjenom ponajprije u izboru materijala.

MARK 1 (1962–1967)
motor
1962–1974: 1098 ccm A-Serija I4

MARK 2(1967–1971)
motori
1967–1971: 1098 ccm A-SerijaI4
1967–1971: 1275 ccm A-Serija I4

MARK 3(1971–1974)
motori
1971–1974: 1098 ccm A-Serija I4
1971–1974: 1275 ccm A-Serija I4

Predstavljen je kao Morris 1100 15. Kolovoza 1962. Bio je ponuðen pod više znaèki ,a modeli su se meðusobno razlikovali po kozmetièkim dodacima ali i nekim mehanièkim promjenama.Tako je recimo kao MG 1100 imal duple fergazere. Proizvodnja pod imenom Morris prestaje 1971 kad ga nasljeðuje Morris Marina. Ipak Austin i Vanden Plas verzije izraðivale su se do Lipnja 1974 u GB.

Osim proizvodnje u engleskoj izraðival se i u Španjolskoj u tvornici Authi, u Italiji u Innocentiju kao i u BL tvornici u Belgiji. Kao i mnogi BLMC proizvodi sa veèim ili manjim promjenama radil se i u Australiji i Južnoafrièkoj republici te na Novom Zelandu (CKD) od 1963 do 1975.
Austin/Morris 1300 zamjenjen je novim modelom Allegro 1975.

London Motor Show u listopadu 1969 predstavlja kremu Austin / Morris 1300 modela- Austin / Morris 1300 GT, sa 1275 ccm motorom i dvostrukim rasplinjaèima te drugaèijom glavom motora,koji je bil identièan onom iz modela MG 1300. Model se razlikovao od ostalih slabijih modela sa crnom maskom,crnim krovom od vinila i ukrasnim crnim crtama. Bio je to odgovor BMCa na Ford Escort GT .

Zadnji model na bazi ADO 16 proizveden je 1977 godine u tvornici u u Južnoj Africi i bil je to Austin Apache.

"Dolenjski narodni auto" IMV Austin 1300

najveèe zanimanje bude upravo oni modeli koji su vrlo kratko izraðivani u IMV Novo Mesto.upravo ti modeli sadržavali su više od 50% dijelova domaèe izrade.

U tvornici IMVa u Novom Mestu na 30.000 metara kvadratnih izraðival se i jedan poseban model-IMV 1300 Specijal koji je sa promjenjenim granama i dupljacima istiskival 61 KS ali je donesel i hrpu promjena u odnosu na engleze ili obiène IMV 1300 modele koji se u toj tvornici ne sklapaju od engleskih školjki,veè od školjki vlastite izrade,ponajprije tu su bile drugaèije felge,metalik lak,dva retrovizora,maglenke,kraèa šalthebla,nasloni za glavu...Razlika se isticala i drugaèijim znakovima,tako je na zadnjoj haubi dobio znak sa natpisom Specijal,a na prednjoj mask IMV 1300 (po uzoru na modele GT)

Karoserije izraðene u IMVu bile su puno kvalitetnije nego one BMCove jer su korišteni tada najmoderniji postupci zaštite i lakiranja.Tako se gola školjka nakon što se pregleda i odstrani i najmanja deformacija odveze u specijalni tunel na odmašèivanje gdije se prska sa tekuèinom koja se nakon toga ispire vodom.Zatim se u sljedeèoj komori priprema za lakiranje tako da se nanosi tanki fosfatini kristalni sloj (fosfatiranje je zaštita od hrðe ali služi i da se kasnije lak bolje primi). Sve se ispire sa vodom i na kraju i destiliranom vodom. Tako pripremljena školjka sada ide na lakiranje elektroforetskim lakom koje je meðu najmodernijim u europi i obavlja se tako da se u 70 tona tekuèine koje se sastoji od 10-15% laka (ostalo je destilirana voda) koje snažne pumpe vrtlože i filtriraju pod budnim okom majstora gole karoserije uranjaju u tu tekuèinu i u postupku koji je slièan galvanizaciji ostaju uronjene oko 120 sekundi.Karoserija ovdije preuzima ulogu anode,a tekuèina nabijena jednosmijernom strujom snage više tisuèa ampera je katoda.eliktricitetom nabijene èestice laka se lijepe na lim pa sad lak služi kao izolator i dalje samo goli lim privlaèi èestice laka koje se tako zavlaèe do najsitnijeg nepokrivenog dijela karoserije i to fino ravnomjerno. Takvo lakiranje se nije moglo dobiti kod engleskih proizvoðaèa pa ne èudi da su IMVove karoserije bile trajnije. zbog nabijenosti elektricitetom lak se èvrsto prihvaèa karoserije koja se odmah nakon postupka ispire destiliranom vodom i zatim se vozi na peèenje na 200 stupnjeva,te se zatim karoserije od ispod pošpricaju plastifikatom koji se takoðer zapeèe na 200 stupnjeva. zatim se karoserija vozi na prskanje predlakom,te na samom kraju procesa na špricanje završnim slojem laka kojim se dobiva željena nijansa boje i zatim opet na peèenje na 200 stupnjeva.

tako je krenula proizvodnja 12000 IMV 1300 modela ,a trebala je i dodatnih 3000 miniæa i maxi-ja.

bilo bi interesantno da se pokrenula izrada miniæa u IMVu jer bi svojom kvalitetom pokopali engleske modele.

nažalost sve je prestalo veè 1973. godine kad IMV poèinje suradnju sa Renaultom,a to direktno utjeèe i na prodaju miniæa kojih je od tada svake godine bilo sve manje.